Pismo jednog kapetana: Poštuješ li more, uzvratit će ti poniznošću
“Ja sam Juraj Karninčić, kapetan sam duge plovidbe, rođen u Bolu na Braču 1945 godine. Kapetanski ispit sam položio u 26.godini života, u Rijeci gdje živim od 30. godine. Za zapovjednika broda sam unaprijeđen u 31. godini svoga života. Prvi brod pod mojim zapovjedništvom bio je Jugolinijin “Nikola Tesla”.
Moji familija nono, otac i drugi su bili vezani uz more. Živjeli smo od mora i zemlje. Imali smo uvijek kaić za loviti ribu, a bili su i kalafati (tradicijski majstori brodogradnje). Tako da od te baze nisi mogao, a ne voljeti more. Ono mi je uvijek bilo interesantno, lijepo, veliko, izazovno. Divio sam se brodovima i želio sam postati zapovjednik. Želio sam ići u svijet, upoznati ljude, druge civilizacije, kulture ostalih zemalja. Završio sam Srednju pomorsku školu u Splitu, nautički smjer, a Višu pomorsku školu završio sam u Rijeci. Prvo zaposlenje mi je bilo u Jugoliniji Rijeka 1964. godine kada sam se nakon završene Srednje pomorske škole, ukrcao na brod “Trepča” još kao kadet. Tada sam iz Trsta isplovio za daleki New Orleans.
Onaj koji plovi ne smije misliti da je plovidba avantura
Dolaskom u New Orleans bio sam zadivljen velikom rijekom Mississippi i jazzom. U to vrijeme sam bio opčinjen Amerikom, trapericama, žvakaćim gumama, cigaretama Winston. Brod i život na brodu su me sve više i više vukli. Na godišnjem odmoru jedva sam očekivao sljedeći brod, a iz godine u godinu sam upoznavao cijeli svijet. Sve osim kontinenta Australije i Antarktika.
I danas volim more jer živjeti u gradu na moru znači da ste uvijek s njim u kontaktu: uvijek ga vidite i doživljavate vjetar, uzburkanost,bonacu, jedrilice, velike brodove…
Preko morskog horizonta je svijet odakle dolaze brodovi iz raznih zemalja. Preko toga horizonta i sam odlaziš u svijet koji si odabrao. Pomorstvo je dinamična profesija, puna iskušenja i lijepih vidika. Brod je jedna cjelina gdje tim mora biti odličan na čelu s kapetanom koji sve to kontrolira. Ako neki od tog tima slabo igra, zadatak koji morate izvršit će doći u pitanje ili će se teže provesti. Solidarnost na djelu svih članova posade i timski rad uvjeti su za dobro izvršenje plovidbenog zadatka.
Dobar pomorac mora biti samodiscipliniran, karakteran i psihički spreman za taj život, život na brodu. On mora biti usredotočen na svoj posao. Kapetan ima zadatak posadu uvijek držati napetom, mora provoditi vježbe kako bi u slučaju nepogode posada bila spremna za spašavanje broda, tereta kojeg prevozi i, na koncu, samog sebe. Postoji jedna Sicilijanska poslovica: “Tko se ne zna moliti – ide ploviti”. Dakle, pomorci su ljudi jakih psihičkih sposobnosti.
Onaj koji plovi ne smije misliti da je plovidba avantura jer ako tako misli onda neće zaraditi za svoju familiji. Jer, more znade biti brutalno, kada valja, kada je obavijeno maglom…sve su to situacije koje izgrađuju jednog pomorca, kapetana i sve druge članove posade.
Ako more poštujete onda će i ono prema vama biti “ponizno i poslušno”. More zaista posjeduje veliku snagu, onu koja te može i uništiti. Zato svojom vještinom i opreznošću pomorci mogu puno napraviti da njihov rad i plovidba morem budu ugodniji.
Nautički turizam – još jedan način ugode na moru
Drago mi je i da se razvija i nautičarstvo koje u zadnjih desetak godina ima značajno mjesto u turizmu. Razne jedrilice, gumenjaci, daskaši uživaju u tim novotarijama jer je na moru naprosto ugodno i zabavno živjeti. Naš nautički turizam, doduše, treba još kvalitetno napredovati jer Jadran je najljepše more na svijetu. Tu trebamo biti oprezni i kontrolirati razvoj nautičkog turizma jer su svi plovni objekti i veliki zagađivači koje je teško držati pod nadzorom. Sustav nadziranja je još uvijek nedostatan, u naš Jadran dolazi jako puno brodica, brodova, a s njima i ljudi koji nisu dovoljno educirani u provođenju hrvatskih pomorskih i lučkih zakona te mislim da treba ulagati još više u edukaciju, u infrastrukturu, u same ljude koji će se brinuti za provođenje zakona.
Također, neophodne su nam što kvalitetnije marine. Osim smještaja za plovila, kada ti brodovi dođu u luku-marinu – lakše ih je kontrolirati, a i plovila su sigurna. Zato pozdravljam izgradnju marine u Porto Barošu i njeno proširenje na dio luke Rijeka gdje već pristaju jahte i ribarski brodovi.
I za kraj, plovidba morem je inspiracija za svakoga. Meni je more moja ljubav, ono je dio moje duše, more je moja profesija i sve volim što je usko vezano uz more i brodove. Kada se s brodom nađete na nekom od tri oceana, znate, ponekad ste i nemoćni gledajući sebe u tom nepreglednom prostranstvu. Ali na tim oceanima je i jako lijepo, naročito noću dok gledate nebo, zvijezde i planete. Prepoznajući koja je koja planeta u trenutku se možete osjetiti pravim kapetanom broda, kapetanom koji ima povjerenje u sebe, poštovanje za more i ljubav za cijeli svijet…”
kap. Juraj Karninčić
